Ovdje možete kliknuti da biste skinuli PDF o kulturi i prirodi. Kultura i priroda.

Svake godine, uvijek iznova, istinski zaljubljenici u likovnu i glazbenu umjetnost okupljaju se krajem lipnja u Hrvatskoj Kostajnici. Likovna kolonija, već tradicionalna manifestacija Grada, kontinuirano traje od 1999.godine.

U predgovoru katalogu Likovne kolonije iz 2001. godine, gospodin Danijel Žapčić kaže:

„…Ne znamo točno kad zavoljesmo taj gradić, ali je pouzdana činjenica da je njegov ambasador u Zagrebu bio slikar Davorin Radić, koji će postati generator kasnijih likovnih zbivanja. Davorin Radić strastveno je i potresno godinama kistom i riječima portretirao svoju rodnu Kostajnicu. Tako su mnogi od nas tek na taj način dobivali prve i prave upute u povijesna zbivanja, ali i u likovni karakter krajolika. Opremljeni Radićevom otmjenom spontanošću, koja je često dosezala sjetu ranjenog Dionizija, ali nipošto posustalog u sluhu za pravednost, zavoljeli smo gradić na Uni. I kao finale svih tih raporta i druženja 1999.godine organizirana je likovna kolonija u Hrvatskoj Kostajnici. Nezaboravna je tada bila srdačna logistika bivšeg gradonačelnika Mirka Antonića i svih dobronamjernih ljudi grada…“

Svi sazivi održali su se pod okriljem Turističke zajednice, uz pokroviteljstvo Grada i nesebično...

Aja Pavičić (11. travnja 1992.u Zagrebu ), pohađa 1. razred opće gimnazije Srednje škole Ivana Trnskoga u Hrvatskoj Kostajnici. Fotografijom se bavi od 5. razreda osnovne škole, a uz svesrdnu pomoć svog mentora Nikole Zagorca, nastavnika tehničke kulture, sudjeluje na natjecanjima mladih tehničara na županijskoj i državnoj razini. Na državnom natjecanju u Kraljevici osvojila je 9. mjesto.

Fotositnice su njena prva izložba, nadamo se ne i posljednja. Ljubav prema fotografiji usadio joj je otac Igor, smisao za estetiku majka, a tehničku pomoć njen nezaobilazni učitelj Zagorac.

Aja je vesela , vedra djevojka, bavi se pjevanjem, plesom, recitiranjem, športom…U trenutcima usamljenosti i sjete uzima fotoaparat i krene u šetnju…Promatrajući svijet oko sebe, počinje tražiti. Što? Sebe? Njega? Temu? Motiv svojim zanimljivim fotografijama kroz koje govori o svijetu, o sebi, o svijetu u sebi? Odgonetnite sami
( Ines Konjevod,prof.)

FOTOSITNICE AJE PAVIČIĆ

...

U Etnografskom muzeju u Zagrebu nalazi se jedan primjerak LITNJAKA kojeg je još u siječnju 1926.godine „darovala gospođa Slavica Pleše, supruga šumarskog upravnika“, sa slijedećim tekstom:

„LITNJAK“ je božićna pogača-manji ovisoki okrugli kolač na kojem je po sredini djetešce, zatim pšenica, grožđe, burence, ptice, prasence, mjesec, sunce, zvijezde, ime Isusovo. Pravi se o Božiću u okolici Hrvatske Kostajnice.

Jedan od kostajničkih običaja je i PEČENJE PEČENICA NA TUCINDAN

Božićni običaji u Hrvatskoj Kostajnici, kao i u cijelom kršćanskom svijetu, započinju Adventom, a završavaju Bogojavljenjem. U osnovi svih tih svetkovina je priprema za dolazak svjetla, Isusa Krista te slavljenje njegova rođenja.

Običaji nastaju u narodu, iz tradicije, oni su odraz duha određenog kraja; upravo zato su raznoliki onoliko koliko je bogata duša nekog naroda.
Običaji se ne uče iz knjiga, oni se žive i prenose s naših baka i djedova na naše roditelje i na nas. Običaj se udiše s mirisom domaćih božićnih kolača, s mirisom pečenica koje se peku, s užurbanošću koja vlada u domu.

Već je i blagdan sv. Nikole bio blagdan iščekivanja, a naročito za djecu koja su pjevala: „Sveti Niko dođi skoro vrijeme nam prolazia sporo.“ Tko god je u djetinjstvu osjetio ono uzbuđenje u iščekivanju sv. Nikole i darova koje će donijeti, može zamisliti radost djece pri pogledu na prozor u nikolinjsko jutro. Kako u vrijeme 60ih godina dvadesetog stoljeća nije bilo ukrasnih vrećica i papira kao danas, koristio se uglavnom bijeli i crveni celofan u kojem smo pronalazili zamotane slatkiše, čarape, šalove, a svakako su najveće veselje izazivale nove igračke.

Uoči sv. Lucije, 13. prosinca u kostajničkim kućama bi domaćice stavile namakati pšenicu. Obično bi se navečer pšenica probrala i stavila u posudu s vodom do jutra. Na sv. Luciju se pšenica sijala, tj raširila bi se po...