Carska je vlast u Kostajnici prekinuta samo četiri godine ( 1809-1813.g. ) kada su Francuzi osvojili ove krajeve pripojivši ih Ilirskoj provinciji. Kostajnica za Napoleonova vremena postaje važno trgovačko središte, grade se ceste, unapređuje poštanska služba, cvjeta obrt. Nakon odlaska Francuza u Kostajnici se uvodi građanska uprava.1893.g. tiskan je prvi Statut grada, a ustanovljen je gradski pečat i grb.

Povijest 20. stoljeća jednako je krvava i mukotrpna za kostajničke Hrvate. Hrvatska se raspadom Austro-Ugarske našla u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca. Osobito krvav za Kostajničane je bio završetak Drugog svjetskog rata. Ovaj hrvatski gradić mijenja svoju demografsku sliku. Kostajničke obitelji ostaju bez očeva i sinova koji zauvijek ostadoše na križnom putu. Osamdesetih godina jača velikosrpska ideja koja se uz pomoć tzv. JNA i provodi, nasilno i krvavo. U lipnju 1991. počinju prvi napadi na Kostajnicu. 12.rujna Kostajnica je okupirana od srpskih paravojnih snaga, a Kostajničani prognani i raseljeni diljem Hrvatske.
5.kolovoza 1995.g. Hrvatska vojska oslobađa Kostajnicu i vraća je u okrilje jedine...

Povijesni tijek Grada Hrvatske Kostajnice dio je povijesti naroda koji je stoljećima trudno kročio prema slobodi. Uz ovaj živopisni kraj brežuljaka, raskošnih vidika, zvonika i mirisa Kostajničani su krvlju i grobovima neraskidivo vezani. Nosili su svoj križ povijesti, uvijek na vjetrometini, ali uvijek i zauvijek ovdje.
Hrvatska Kostajnica smjestila se uz rijeku Unu, podno brda Djed, gdje je već u rimsko doba postojalo naselje. Ime Kostajnica se prvi put spominje u povelji izdanoj u Dubici 1240.g., čiji se izvornik čuva u zbirci Narodnog muzeja u Budimpešti. Među brojnim kostajničkim vladarima najslavniji je Nikola III. Zrinski, otac sigetskog junaka Nikole IV. Zrinskog. Zrinski Kostajnicu drže ključem i vratima Hrvatske. Turci su 1555.g. osvojili kostajnički kaštel te s prekidima vladali Kostajnicom gotovo 130 godina. 1699.g. Banovina, pa tako i Kostajnica, potpada pod carsku upravu, a 1718.g. uspostavljena je Vojna krajina. 1776.g. Kostajnica je proglašena varošem, a 1778.g. poveljom Josipa II. Kostajnica postaje slobodni kraljevski grad. ...

U prošlosti nazivi za Kostajnicu u ispravama su:

1240. godina – KOZTAINICHA
1258. godina – KOZSTANICHA
1272. godina – KAZTANICHA
1351. godina – COZTANYCHA
1362. godina – COSTGNANICE

Svi nazivi upućuju da je ime Kostajnice izvedeno iz riječi Kostanj (kesten). Brda su s obje strane Une obrasla kestenovim šumama.
Pounje i kostajnički kraj imaju svoju bogatu prošlost. Nemamo arheoloških tragova iz kamenog doba, ali ima ostatke iz bakrenog i brončanog doba. Nađene su keramičke posude i kamene sjekire od prije 2500 do 2200 godina pr.k.
Na ovom području živjela su ilirska plemena (Japodi), koje su Rimljani pokorili početkom I. st. pr.k.
Rimljani su osnovali provinciju Ilirik, a kasnije provinciju Panoniju i Dalmaciju. Rimljani su koristili rudna bogatstva (željezo, olovo i srebro) Zrinske i Trgovske gore.
U osvojenim zemljama Rimljani su gradili ceste. U unutrašnjosti Ilirika sagrađene su dvije glavne ceste, od Salone (Split) do Siscije (Sisak) i od Salone do Sirmiume, povezivale su Dalmaciju sa unutrašnjošću. Dvije rimske ceste prolazile su blizu današnje Kostajnice sa zapadne strane od Dvora na Uni do Sunje, a sa sjeverne strane, cesta od Siska do Dubice, uz Savu do Slavnoskog Broda i dalje. Postojanje te ceste potvrđuju pet nađenih miljokaza (miljokaz – kameni stup koji pokazuje udaljenost od nekog mjesta u miljama). Jedan stup je nađen iza brda...

U vijeme Napoleonova osvajanja Europe, Austrija je u ratovima poražena, 1805. godina izgubila je Dalmaciju, a ukinuta je 1806. Dubrovačka republika.
1809. godine Austrija je Napoleonu morala dati dio Austrije, Sloveniju i Hrvatsku južno od Save. Sve te krajeve Napoleon je ujedinio u cjelinu pod nazivom Ilirske pokrajine Francuskog carstva, sa sjedištem u Ljubljani. Budući da je Francuska bila u pomorskoj blokadi od Engleske i Rusije, bila je bez razmjene roba s Istoka.
Ilirske pokrajine bile su važne zbog trgovačkog puta preko Bosne za Carigrad, Tursku i Srednji Istok. Zato su Francuzi popravljali stare ceste i gradili nove. Najvažnija cesta bila je iz Ljubljane preko Novog mesta, Samobora, Velike Gorice, Lekenika, Petrinje do Kostajnice i preko Une dalje na Istok. Radi toga su kod Kostajnice izgradili čvrsti most na Uni, da se trgovački promet nastavi prema Banja Luci, Sarajevu, Skoplju, Solunu (Grčka) za Carigrad. Prijevoz iz Soluna preko Kostajnice do Trsta, trajao je 44 dana. Taj trgovački put prelazio je Unu u Kostajnici,...