Zovem se Ivan Pavičić, imam 25 godina, apsolvent sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Fotografijom sam se počeo baviti prije 3 godine. Zanimanje za fotografiju počelo je spontano – kupivši svoj prvi fotoaparat počeo sam fotografirati sve što mi je bilo zanimljivo, s vremenom postao mi je „premali“, iscrpio sam sve njegove mogućnosti i odlučio sam kupiti profesionalnu opremu i više se posvetiti fotografiji koja mi je sada više od hobija. Mogu reći da je to način života, ophođenja prema prirodi, koja je jedna od glavnih tema mojih fotografija, kao i prema živim bićima koja su oko nas svaki dan, a ostaju nezamijećena, marginalizirana zbog svoje veličine, koja kroz svoj interes za makro fotografiju nastojim prezentirati ljudima oko sebe. Upravo priroda, panorame krajolika, pejsaži, fotografije vode kao i makrofotografija čine okosnicu moga fotografskog zanimanja. Ranojutarnji odlasci na Unu (radi snimanja željenih kadrova) unose potrebni mir u moj život povezujući me sa samom rijekom i voljenim gradom koji je čest motiv mojih fotografija. Također veliko zadovoljstvo nalazim u makro fotografiji koja je moja prva ljubav, koja me  i „uvukla“ u svijet fotografije. Opažati, a zatim i prikazati mikrokozmos oko nas istinski je užitak. Nevjerojatno je koliko se toga dogada kraj i oko nas, a ostaje neprimjetno u ovom užurbanom svijetu. Uz ove primarne točke interesa, okušao sam se i u fotografiranju vjenčanja za koja mogu reći da su dosta naporna za kvalitetno fotografiranje, ali u isto vrijeme pružaju zadovoljstvo – pogotovo kada su klijenti zadovoljni sa krajnjim rezultatom. Kroz svoje fotografije nastojim prikazati ne samo trenutak zamrznut u vremenu nego i filozofiju života, trenutke koji nas povezuju, zbog kojih smo sretni, radi kojih tugujemo – momente u kojima se spaja početak novog i prestanak starog, već minulog vremena. Koliko sam u svemu tome uspješan možete procjeniti sami ako posjetite web stranicu www.fotozine.org i tamo pod rubrikom članovi upišete nadimak po kojem me većima ljudi u Kostajnici i poznaje – Pavac. Nastavit ću se baviti fotografijom, educirati se, ulagati u opremu koja je i najproblematičnija komponenta zbog vrlo visokih cijena – naravno sve u okviru svojih mogućnosti i potreba. I za kraj jedna poruka koja je često, ako ne i uvijek istina, koja jednima daje snagu za daljnji napredak, a drugima opravdanje za neuspjeh: „Tko želi nešto naučiti, naći će način; tko ne želi, naći će izliku“ (Pablo Picasso).