U dostojanstvenoj atmosferi ispunjenoj riječima napisanih pjesama o Gordanu, riječima obznane o sinovoj smrti - njegove majke, dirljivim riječima njegova prijatelja Šime Strikomana, nesvakidašnjoj glazbi Dire Straitsa isprekidanoj prigušenim jecajima, prisjetili smo se lika i djela Gordana Ledera, djelatnika Hrvatske radio televizije koji je smrtno stradao početkom Domovinskog rata, točnije, 10.kolovoza 1991. bilježeći okom kamere nadolazeće ratno bezumlje i strahote. U prisustvu članova najbliže Goranove obitelji, predstavnika Hrvatske radio televizije, predstavnika naše županije i grada, mladih Kostajnčanaca i medija, obilježeno je 20 godina od njegove tragične pogibije. Brdo Čukur ponad Hrvatske Kostajnice bilo je kobno za tog smionog, inventivnog, mladog filmaša, koji nije ni slutio da će njegov do tada snimljeni materijal vješte ruke njegovih kolega ukomponirati u jedan od najljepših uradaka iz tih crnih vremena Domovinskog rata, pod nazivom Banijska ratna praskozorja. Svih ovih dvadeset godina, i dan danas, svaki pogled na kadrove njegovih praskozorja izaziva poseban osjećaj kod svih nas kojih se dotakao taj rat.

U spomen na svog kolegu, Šime Strikoman posvetio mu je svoju 240. Milenijsku fotografiju, uprizorivši je na mjestu Gordanovog tragičnog ranjavanja, sačinivši uz pomoć kostajničkih školaraca Gordanov lik i oruđe- kameru, koje ga je stajalo života.

Svijeće su upaljene i ... sada kad mirom dišu kolovoška jutra sja kroz banijska praskozorja svijetla sjeta u očima Gordana Lederera...